U sredu, 14. maja 2025. godine, japanski pijanista Šinosuke Inugaj je nastupio pred punim auditorijumom kulturne stanice Eđšeg. Pijanista je izveo dela Hendla, Granadosa i Lista, a kao dodatak programu je na licu mesta komponovao uz saradnju publike.
Šinosuke Inugaj (1982. Hamamacu, Japan) je još u ranom detinjstvu ispoljio nadarenost za klavir. Svoje formalno muzičko obrazovanje je započeo sa četiri godine, a više obrazovanje je stekao u Tokiju, potom u Frankfurtu. Kao najbolji maturant škole ,,Toho Gauken“, vrhunac svog školovanja u Japanu je ovekovečio nastupom za japanskog cara u Carskoj palati.
Uspešno je nastupao na internacionalnim takmičenjima kao što su takmičenja Maj Lind u Finskoj i Telekom Betoven u Nemačkoj.
Njegovo polje interesovanja su žanr klasične, džez i pop muzike, a svoj lični stil afirmiše kroz improvizaciju. Nastupa kao solista i u kamernim sastavima. Trenutno živi u Nemačkoj, a u Japanu održava masterklasove za omladinu.
U Novom Sadu je nastupao 2021, 2023. i 2024. godine kao član kamernih sastava, a ovo je bio njegov prvi solistički resital u ovom gradu.
Program su činila sledeća dela:
Georg Fridrih Hendl (1680-1759) – Svita br. 5 u E duru HWV 430
Enrike Granados (1867-1916) – Osam poetičnih valcera
Allegro di Concierto op. 46
Franc List (1811-1886) – Mađarska rapsodija br. 10 u E duru S. 244/10
Bagatela bez tonaliteta S. 216a
Ljubavni san br. 3 u As duru S. 541
Franc List/Šarl Guno (1818-1893) – Valcer iz opere ,,Faust“ S. 407
O koncertu
Potrebno je da ispravim prvu rečenicu ovog teksta, auditorijum nije bio pun, već PREPUN.
Dvadeset minuta pre početka koncerta je pola sale bilo popunjeno, pa je bilo neophodno dodati još mesta za sedenje. Publika je samo pristizala i deo slušalaca je ostao u predvorju sale. Ipak, niko nije izlazio do kraja koncerta, što znači da je bilo vredno odstajati ☺
Resital je otvorila Hendlova svita, delo u kojem pijanista ne može da sakrije greške, ni tehničke, a ni umetničke. Svaki stav je test različitih veština. U prva dva stava, preludijumu i alemandi, Inugaj održava visoku uravnoteženost izraza; istovremeno postiže melodičnost u obe ruke, dok trileri i ostale figuracije ne gube na svojoj preciznosti. U živahnoj kuranti, u kontrastu prema prethodnim ,,pevnim“ stavovima, Inugaj je motoričnim non legato izvođenjem postigao zvuk nalik čembalu na klaviru. Poslednji stav je u pravom smislu izraza ispit izvođačkog majstorstva. Inugaj je u svakoj varijaciji dosledno istakao temu, pritom ne zanemarujući njihovu virtuoznost. Pored toga, u ovom stavu je dodatno istakao svoju umetničku inovaciju u interpretaciji; kako se svaka varijacija sastoji od dva ponovljena odseka ( a:||:b ) pijanista je u svaki ponovljeni nastup odseka uveo neki novitet i time napravio logičnu gradaciju među odsecima.
Inugaj je svojim izvođenjem opravdao naziv Granadasove kompozicije, Poetični valceri. Deluje da pijanista ima gotovo prirodan osećaj za špansku melodiku i ritam koji je preobražen u trodelni takt valcera; ovaj iskaz mi je i potvrdio u intervjuu koji je usledio nakon koncerta. Tokom koncerta je u mojim mislima postojao sveprisutan utisak kao da čujem ono o čemu razmišlja pijanista i na šta sve obraća pažnju tokom sviranja. Primer toga jeste podeljenost pažnje u šestom valceru (Quasi ad libitum), skokovi leve ruke u obrnuto punktiranom ritmu (četvrtina-polovina) jasno drže tempo dok pedal vezuje tonove melodije desne ruke ne sukobljavajući se sa ,,kucanjem“ leve ruke.
U drugom delu Granadosa, Allegro de concierto, već uhodan u stil španskog kompozitora, Inugaj se u potpunosti posvetio izražajnosti koja i jeste svetla tačka ovog dela; problematika izvođačke tehnike nije ni dolazila u pitanje za pijanistu.
U Listovim delima se ponovo pokazalo Inugajevo vladanje nad diverzitetom izražavanja na klaviru. Dok su glissanda i precizni skokovi Mađarske rapsodije odjekivali među zidovima, meditativna melodija Ljubavnog sna se i u piano dinamici mogla čuti u poslednjim redovima. Ljubavni san je jedno od najčešće izvođenih Listovih dela, ali je i uprkos tome pijanista ostavio poseban utisak koristeći se odmerenim rubatom i tretirajući sa pažnjom sve promene dinamike.
Bagatela bez tonaliteta je opustila atmosferu svojim skercioznim karakterom koji je Inugaj istakao koristeći se interesantnim rešenjima dinamike i fraziranja. Valcer iz opere ,,Faust“ je zatvorio program u pravom znaku Lista, smelo i pompezno tako da se gromoglasan aplauz na kraju uopšte nije činio tako glasnim ☺
Za kraj koncerta, Inugaj je na licu mesta sproveo dve improvizacije. Naime, nakon tri runde neprekidnog aplauza se obratio i zamolio da neko iz publike priđe klaviru i odsvira 5 nasumičnih tonova na osnovu kojih će on improvizovati kraće delo. Nakon uspešne izvedbe, još jednom je zatražio da neko iz publike navede par tonova muzičke abecede na koje će on improvizovati. Jedan dosetljivi slušalac je naveo poznat motiv B-A-C-H; motiv svog prezimena je i J.S. Bah koristio u sopstvenim kompozicijama. U skladu s epohom u kojoj je Bah stvarao, Inugaj je sproveo improvizaciju počevši od polifone atonalne imitacije u stilu baroknog instrumentalnog kontrapunkta koju je do kraja muzičkog toka transformisao u pravcu postmodernističkog jezika.
Po završetku koncerta, Inugaj je odvojio vreme za par pitanja koja sam pripremila za naš susret.
1. Kakvi su Vaši utisci, da li ste zadovoljni nastupom? Koliko je ovaj nastup bio naporan za Vas?
– ,, Zadovoljan sam i vrlo sam srećan što sam večeras nastupao. Trenutno uopšte ne osećam umor, pod utiskom sam nastupa, i dalje sam uzbuđen.“
2. U procesu pripreme za ovaj intervju, prvo što mi je skrenulo pažnju jeste sadržina programa. Hendl i Granados su često zapostavljeni na resitalima pijanista. Kako ste izabrali večerašnji program i da li postoji zajednička nit koja povezuje ova dela?
– ,, Ovaj program sam već svirao na jednom posebnom koncertu u Frankfurtu. Lista sam spremio jer on bio omiljeni kompozitor organizatorke tog koncerta. Hendla sam prvi put svirao za potrebe jednog takmičenja i tako sam se upoznao s njegovim stvaralaštvom; od tada sam nastavio da izvodim njegova dela. jer smatram da su bezrazložno zapostavljena. Granadosa sam odabrao po ličnoj inspiraciji, izrazito volim Španiju i njenu muziku. Granadosa ipak izdvajam od ostalih španskih kompozitora kao što su Isak Albeniz i Manuel de Falja, jer on na poseban način koristi španske melodije u svojim kompozicijama.
Pitali ste me i kako ostajem koncentrisan pri svim promenama stila među delima; to postižem tako što pronalazim sličnosti među njima. Iako su Hendl i Granados stvarali u razmaku od oko stopedeset godina, i to na različitim podnebljima, u njihovom izrazu pronalazim neke sličnosti.
3. Vaše improvizacije su posebno obeležile večerašnji koncert. Da li se inače bavite komponovanjem?
– ,,Kompozicija je bila obavezna disciplina u muzičkoj školi u Japanu, redovno smo imali zadatke da komponujemo i tada sam najintenzivnije razvijao tu sposobnost. Sada dopuštam da mi inspiracija dođe sama; kada čujem neku lepu melodiju iz filma ili na radiju potrudim se da je zapamtim i kad dobijem priliku, improvizujem na klaviru po uzoru na nju.“
4. Da li je za Vas publika važna? Kako su Vam se dopali večerašnji slušaoci?
– ,,Za mene je publika od velikog značaja, bez nje ne bih mogao da nastupam. Zadovoljan sam večerašnjom publikom, a mislim da su i oni zadovoljni mnome!“
5. Iako ovo nije prvi put da nastupate u Novom Sadu, ovo jeste Vaš prvi solistički resital u ovom gradu. Da li se on razlikovao od prethodnih kamernih nastupa?
– ,,Doživljaj jeste drugačiji. Na nastupu s drugim muzičarima je posebno što delimo osećanja na sceni i što zajedno uživamo u njima; ipak postoje i prepreke kao što je uklapanje ličnog viđenja kompozicije sa tumačenjem kolega. Glavna prednost solističkog nastupa je što osećam potpunu slobodu. Iako on zahteva veću odgovornost, a možda i veći pritisak, za mene to nije problem.“
6. Da li postoje planovi za Vaš ponovan dolazak u Novi Sad, i ukoliko da, da li ćemo Vas slušati u kamernom sastavu ili kao solistu?
– ,, Naravno da planiram ponovo da dođem, stvarno volim Novi Sad. Želim da nastupam i kao solista i u kamernom ansamblu!“
Tekst pripremila Anđela Babović